Autor: Marko Jukic

„Narode moj ljubljeni“ – korizmena baština Hrvata u srcu Bavarske

MARTINJE U MÜNCHENU: Na proslavi Matice hrvatske München nastupili i članovi KUD “Dika” iz Augsburga

Blaž Gudelj, student 5. godine Hrvatskoga i Njemačkoga jezika i književnosti na Sveučilištu u Splitu, odlučio je u svojemu diplomskom radu pisati o jezičnim integracijama u Njemačkoj. Sveučilište mu je ponudilo stipendiju u okviru Erasmus+ kratke prakse, ali pod uvjetom da ga jedna institucija primi i da s njima potpiše Erasmus ugovor. Cilj njegova dolaska bio je razgovor i anketiranje doseljenika u Münchenu. Matica hrvatska München je vrlo rado pomogla g. Gudelju te sklopila ugovor za stručnu praksu u Münchenu na mjesec dana. Gospodin Gudelj je uspješno realizirao svoju anketu te je prikupio dovoljno podataka potrebnih za diplomski rad. Vodstvo Matice je veoma ponosno na ovu suradnju, te se zahvaljuje gospodinu Gudelju što je odabrao Ogranak Matice hrvatske München za suradnike.

Dana 19.8. 25. U Trofejnoj dvorani u KŠC-u “don Bosco” Žepče predstavljena su književna djela Marka Jukića. Predstavljači su bili: predsjednik Ogranka Matice hrvatske Žepče Perica Jukić koji je govorio o drami “Izdajnik -dualizam patnje Jude Iškariotskog. Književnik Anto Marinčić te prof.dr. Branko Marijanović koji su govorili o romanu “Stepske kronike-Bodež vjere”. Donosimo citat Ante Marinčića o navedenom romanu:” Ali ono što se mora potcrtati, ono što svakako treba  naglasiti, sve napisano u romanu plod je Jukićeve imaginacije, plod je njegove iznimne i nevjerojatne bogate mašte koju je ugradio u roman. Čak bih se usudio reći da je teško ako ne nemoguće naići na autora sa toliko mašte.Evo, iznesoh jednu veliku pohvalu i premda nije mudro ni za koga, a pogotovu ne hvaliti mladog književnika na početku njegova stvaralačkoga rada, ovdje moram pohvaliti opise ličnosti u njegovu romanu. Budite strpljivi pročitat ću vam samo nekoliko rečenica: Lucijan je bio preplašeni golobradi mladić kratko ošišane, blago plave kose, mladalački mršav i visok kao prut koji se savija na vjetru. Sve na njemu je ukazivalo na krupnog čovjeka koji još nije došao do izražaja, počevši od stopala koja su bila predugačka do koščatih prstiju na rukama te izraženih laktova i ramena koja se oslikavaju na tankoj koži kao da pokazuju da je naglo izrastao i da tijelu traba vremena da popuni praznine prijeko potrebnim mišićima. Crte su bile blage skoro još djetinje, osim nosa koji je stršio iznad ispijenih obraza. Lomio je svoje koščate prste o smeđu halju i brisao znojne dlanove. Ispod tanjih obrva dva zelena oka poput dvije uplašene ptice uznemireno su letjela po podnom mozaiku i kao Mitrin zaklani bik zamišlja svoju sudbinu: mladi Panonac na sarmatskim pustopoljinama leži izplaženog jezika, priklan kao žrtva nekome barbarskom bogu, žednomu nevine krvi. Ovaj opis pokazuje raskošan talent gospodina Marka Jukića, a takvih sjajnih opisa naći ćete na stranicama 160., 169, 179., i mnogim drugim”.