🗨 Pod motom: “Čitatelj živi tisuću života prije nego što umre. Čovjek koji ne čita proživi samo jedan.”
Pridružite nam se na ovom jedinstvenom kulturnom događaju koji okuplja ljubitelje knjige, jezika i hrvatske baštine. Očekuju vas predstavljanja knjiga, susreti s autorima, druženje i bogat kulturni program.
📌 Organizator: Matica hrvatska München 🤝 Partneri: Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, GK RH u Münchenu, Hrvatska nastava Bavarska, Hrvatska kuća, Fenix Magazin, KUD Croatia München, UHS, Klapa Croatia, Putokaz
U večer 20. travnja 2024. godine Gradsko kazalište mladih Vitez stiglo je u goste Hrvatskom teatru MASKA München i predstavilo se publici u Münchenu s predstavom “Nema me” koja se igrala u Kulturhaus Milbertshofen. Publika je ostala zadivljena poslije predstave, a imali su priliku i prokomentirati predstavu s glumcima i voditeljima oba kazališta.
Ivan Sajević GKM Vitez
Ansambl GKM-a Vitez sastavljen od 7 glumica i glumaca mlađe generacije (15 – 24) pokazao je publici da bez obzira na njihovu mladost mogu da ukažu na ozbiljne probleme sadašnjice što je dodatno oduševilo publiku i navelo sve prisutne na propitivanje sebe samih jer se u ovoj priči svatko može pronaći.
U centru radnje je tema koja samo na spomen zvuči strašno, a to je otmica djevojke. Ista ta otmica je zarobljena u obruč ostalih tema, mediji, država, društvo koji reaguju na tu otmicu svaki na svoj način. Zapravo su sve te tri kategorije koje zarobljuju već zarobljenu žrtvu u suštini od početka do kraja podjednake jer se bave nagađanjima, lažima, tračevima i samim tim stežu obruč nadmoći nad žrtvom. Gledajući predstavu može se zaključiti da te tri kategorije zapravo najblaže rečeno sudjeluju u otmici na strani otmičara ili pak da su jednaki otmičaru, a sve to iz najbolje namjere. Kako se radnja razvija primjećujemo da se imaginarni obruč oko žrtve sve više sužava, žrtva se “guši”, nestaje, osjeća sve više poniženosti i nemoći. Pred sami kraj te psihotorture ona se osjeća zaboravljeno, nestalo, kao da je nema iako je živa što objašnjava naziv predstave, a mediji i društvo nemilosrdno idu u krajnost time što žrtvu proglašavaju mrtvom. Na koncu žrtva ove priče uspijeva pobjeći otmičaru, ali ne i medijima, državi i društvu koji zasluge za njezinu slobodu pokušavaju prepisati sebi, svi slave, svi se hvale, svi su na njenoj strani, a zapravo su svi oni otmičari.
Sve ovo je prikazano na slikovit način u imaginarnom prostoru koji glumci dočaravaju imitacijama i scenskim pokretom što daje dodatnu čar i efekt predstavi.
Dr. Neda Caktaš (predsjednica udruge Hrvatska kuća München) poslala je svoj kratki osvrt na ovu predstavu koji prenosimo u nastavku.
“U svijetu gdje pojedinac često postaje žrtva različitih oblika nasilja od otmica do medijskog linča, dok ga inertna birokracija često sputava, nemoć se često osjeća kao sudbina. Dok pojedinac traga za pravdom, suočen s nemilosrdnošću cjelokupnog društva, poruka koja se nameće jest da svatko od nas nosi teret svojih iskustava i borbi. Važno je stoga tražiti razumijevanje i empatiju, te zajedno graditi društvo koje pruža podršku i pravdu svakom pojedincu. U ovom izvrsnom avangardnom komadu, kroz slojeve nemoći i moći, oslikava se univerzalna potreba za solidarnošću i poštovanjem individue.”
Dr. Neda Caktaš
U predstavi su igrali: Nikolina Kolak, Emin Šahdan, Iva Šakić, Robert Šafradin, Pavla Plavčić, Marina Matijanić i Ivana Stojak, režiju je potpisao Marko Mirković, a izvršni producent predstave je Ivan Sajević.
Predstava “Nema me” odigrana je u sklopu produženog festivala “Kazališni dani München” i zatvorila prvi kazališni festival. Voditelj teatra MASKA, Marin Bikić najavio je i drugi festival koji će započeti krajem Rujna.
Matica hrvatska e.V. München u suradnji s udrugom Partnerschaftsverein Trogir e.V. 11. studenog 2023., kako je bilo najavljeno, organizirali su proslavu Martinja (blagdan Sv. Martina). Ova proslava je bila u restoranu Purfinger Haberer u Vaterstettenu. Svi kapaciteti su bili ispunjeni, a gosti su bili njemci i hrvati koji su unaprijed rezervirali svoje mjesto za tu večer.
Program proslave je započeo oko 20 sati “uz obred po odredbama Križevačkog štatuta” . Riječ je o malom igrokazu, odnosno zabavnom programu u kojemu se krsti vino. Krštenje vina je prikazano, kako tradicija nalaže, na humorističan način pa su gosti imali priliku vidjeti biskupa koji krsti mošt s kumom i uz to se dobro zabaviti. Ovom prilikom je biskupa odglumio Darko Čoklica, a kuma Trpimir Mioč. Cjelokupni program vodila je Anita Žaja koja je i glavna organizatorica ove večeri, a na njemačkom jeziku za goste njemce obratila se Tamara Ferenčak. Posebno je zanimljivo napomenuti da su i njemci imali priliku da vide jednu od hrvatskih tradicija.
Inače, blagdan Sv. Martina, zaštitnika vinara i vinograda, slavi se u cijeloj Hrvatskoj i smatra se jednim od najveselijih blagdana u našoj zemlji. Na dan sv. Martina, koji se obilježava 11. studenog, stoljećima se održava ceremonija krštenja mošta, a centralno mjesto na bogatoj martinjskoj trpezi zauzima dobra hrana i dobra kapljica mladog vina.
Organizatori ove proslave su se dobro potrudili da se ni jedan dio tradicije ne izostavi. tako da je u ponudi bila odlična hrana koja je uključivala i patku i mlince. Naravno pored dobre hrane bilo je u ponudi i vrhunsko vino koje je goste posebno obradovalo. Nakon krštenja mošta započeo je i glazbeni dio programa, preciznije tamburaški sastav “Nevera” je svirao duboko u noć za naše goste.
Planiramo svake godine organizirati proslavu Martinja i vjerujemo da će to postati naša tradicija dugi niz godina u budućnosti. Kako je to izgledalo ove godine možete pogledati u našoj foto i video galeriji.
Matica hrvatska i ove godine sudjeluje na Međunarodnom sajmu knjige Interliber čije će se 45. izdanje održati od 7. do 12. studenoga na Zagrebačkom velesajmu. U 5. paviljonu (štand 5b) posjetitelje će dočekati najbolji izbor Matičinih knjiga, a u četvrtak, 9. studenoga od 18 sati planirano je druženje s Matičinim autorima, urednicima i prevoditeljima.
Među brojnim naslovima koji zaslužuju pozornost za ovogodišnji Interliber izdvajamo nekoliko.
Viktor Žmegač: Kulturološki kvartet
Knjiga Kulturološki kvartet donosi izbor eseja Viktora Žmegača, prethodno objavljenih u listu Vijenac, u kojima autor u obliku kraćih zapisa promišlja širok raspon književnih, glazbenih, kulturnopovijesnih i intimnih tema. Viktor Žmegač podjednako upućeno i intrigantno piše i o naizgled trivijalnim ili sporednim kulturnim fenomenima, kao što su povijest detektivskoga romana, odnos između američkih i europskih filmova ili motiv bicikla u književnim djelima, i o temama koje pripadaju, uvjetno rečeno, visokoj kulturi, kao što su Krležini romani, Beethovenova glazba ili problemi književnoga kanona. Neovisno o području umjetnosti u koje je usmjerio svoj pronicavi pogled, u svim tekstovima do izražaja dolaze prepoznatljive odlike Žmegačeva pisma: iznimna erudicija, briljantna stilizacija i preciznost tumačenja. Knjiga je razdijeljena u četiri cjeline: Književnost, Gradovi, Glazba i Opće kulturološke teme, a posebno vrijedan dio izdanja čine autobiografski zapisi u kojima autor priziva sjećanja na djetinjstvo i školovanje u Slatini, Virovitici, Osijeku i Göttingenu, evocirajući osobe, knjige i događaje koji su obilježili njegov ulazak u svijet književnosti. Kulturološki kvartet književni je testament Viktora Žmegača, duboka i osobna zbirka zapisa u kojima jedan od intelektualnih velikana našega vremena ispisuje završne riječi o temama kojima se bavio čitav život.
Veljko Barbieri: Numizmatika živog i neživog
Numizmatika živog i neživog završni je dio pjesničke trilogije Veljka Barbierija, započete naslovima Sto koraka po šumi (2009) i Sto šesnaest valova (2016), prethodno objavljenim u Matici hrvatskoj. U novoj zbirci pjesama u prozi Barbieri ispisuje zgusnute meditativne posvete mediteranskom krajoliku i njegovim arhetipskim znakovima: maslini, moru, buri, kozi, kruhu. U njegovoj poetskoj viziji Mediteran je prostor u kojemu se isprepliću i supostoje antičko i kršćansko, mitološko i religiozno, tvoreći istodobno krajolik koji je i stvaran i imaginaran. Antičkom i biblijskom sloju Barbieri pridodaje i svijet osobnih iskustava te odaje počast velikim prethodnicima (Petru Hektoroviću) ili osobama iz intimnoga kruga (ribar Koste Tućepjanin) u gesti sjetne rekapitulacije. Nove pjesme Veljka Barbierija potvrđuju njegov poetski opus kao uspio primjer „poetike zasnovane na erudiciji i empiriji“ (Tonko Maroević), a Boris Biletić u pogovoru naglašava da se u Barbierijevim pjesničkim prozama „svijet unutarnjih zdanja, mitologija, povijest i stvaran krajolik neprispodobiv spajaju u nadahnutom rukopisu“.
Josef Škvorecký: Kukavice, s češkog preveo Matija Ivačić
Kukavice su romaneskni prvijenac čuvenoga češkog pisca Josefa Škvoreckoga (1924–2012), koji je odmah po objavi 1958. postao politička tema broj jedan u Čehoslovačkoj. Autor je bio suočen s javnom hajkom te primoran na medijsku samokritiku, a roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen. Što se zamjeralo Škvoreckom? Prevelika sklonost „neprijateljskoj“ američkoj kulturi jer su stavovi glavnoga junaka i pripovjedača Dannyja Smiřickog, opsjednutog jazzom i djevojkama, bili pljuska u lice društvenoj i političkoj klimi onoga vremena. Jednako je to bilo i prikazivanje crvenoarmejaca kao razularenih divljaka koji pustoše, siluju i kradu, kao i kritičan odnos prema ulozi komunistâ u poratnoj restauraciji svijeta. Radnja romana odvija se u posljednjih osam dana Drugoga svjetskog u gradiću Kostelecu, kada Nijemci uzmiču pred oslobodilačkim pohodima Crvene armije i američkih trupa. Kukavice donose sliku jedne ratom iscrpljene generacije, zlatne „protektoratne“ mladeži koja je u besmislu kolektivnoga martirija potratila neke od svojih najboljih godina. Ne želeći biti dio poratne euforije i pompe, Danny i njegovi prijatelji Benno, Lexa, Harýk, Fonda odbacuju uloge ratnih junaka. Njihovo mjesto nije u društvu kukavica, ali isto tako ni u društvu velikih heroja, oni odbija takvu dualnu podjelu svijeta ne bi li očuvali vlastitu samosvojnost.
Pavao Pavličić: Općinski pjesnik
Novi roman Pavla Pavličića Općinski pjesnik pripovijeda priču o životu Oktavijana Paveka, vukovarskoga pjesnika, čije pjesme imaju donekle fantastičnu sudbinu. Svima se, dok ih čitaju u Vukovaru, čine jako dobre, ali kada ih čitaju u drugim gradovima, čine se loše. Pripovjedač romana, Oktavijanov prijatelj i profesor književnosti, pišući o njegovoj poeziji pokušava objasniti ovaj neobični fenomen i dubinsku vezu koja postoji između prostora i književnosti. Uz to, i sam je Oktavijan Pavek iznimna osoba jer čim napusti Vukovar, odmah se razboli, a neobjašnjivo ozdravi čim se vrati u rodni grad. Čini se da je općinski pjesnik posebna biljka koja može živjeti samo na tlu na kojemu je izrasla, kao što njegove pjesme u punini mogu doživjeti samo oni koji se nalaze u istim vukovarskim krajolicima iz kojih izranjanju njegove pjesničke slike. Općinski pjesnik roman je o poeziji i o čitanju, o Vukovaru, o životu lokalnoga pjesnika koji je uz svoj rodni grad zauvijek povezan neobjašnjivom i tajnovitom vezom, i o pripovjedaču koji proučava književnost i pokušava odgonetnuti tajnu uspjeha i neuspjeha poezije Oktavijana Paveka.
Nives Opačić: Rakova djeca
U novoj knjizi Rakova djeca Nives Opačić odlučila se na iskorak te napisala knjigu koja, za razliku od dosadašnjih, nije u prvom redu posvećena riječima te njihovim poznatim i nepoznatim značenjima. U Rakovoj djeci dakako ima i toga, no omiljena jezikoslovka ovaj put pozornost je posvetila temama koje su joj osobno bliske, kao što su intimna značenja nekih osobnih imena, ljubav prema glazbi i glazbenicima, šetnje zagrebačkim kvartovima te sjećanja na davna mjesta njezine mladosti i djetinjstva. U znalački napisanoj i velikim dijelom autobiografskoj knjizi tako se isprepleću intimna rekapitulacija životnoga puta i nevjerojatno poznavanje kulturne povijesti Zagreba. U predgovoru autorica naglašava: „Tekstovi su to koji kroz mene povezuju jednu već pomalo zasjenjenu prošlost s današnjicom. Voljela sam i još uvijek volim prolaziti ulicama svojega grada sjećajući se nekih davnih zapisa o njemu iz pera hrvatskih književnika ili novinara, ali isto tako i običnih ljudi koje sam na nekim adresama ostavila i više ih na njima nisam našla. Ako je komu do takvih landranja po mjestima koja su svakomu dostupna (a ni dolazak do njih neće vas financijski uništiti), pridružite mi se, pa ćemo postati imaginarni suputnici.“
Slavko Kolar: Izabrana djela, priredio Mario Kolar
Slavko Kolar (1891–1963) jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika razdoblja između dvaju svjetskih ratova. Najpoznatiji je po svojoj noveli Breza, koja ne samo da je dio obavezne školske lektire, nego je doživjela više kazališnih te vrlo uspješnu filmsku adaptaciju (redatelj Ante Babaja), jednako kao i novela Svoga tijela gospodar (redatelj Fedor Hanžeković). Slavko Kolar autor je i brojnih drugih uspješnih novela (Ženidba Imbre Futača, Mi smo za pravicu, Ili jesmo – ili nismo), kao i djela za djecu i mlade (Na leđima delfina, Jurnjava na motoru) te eseja i sličnih tekstova. Do sada ne postoji sveobuhvatan, kritički izbor iz cjelokupnog Kolarova stvaralaštva, što je ostvareno ovim izdanjem, objavljenim u sklopu kapitalne nacionalne književne biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti koji izdaje Matica hrvatska. Kolarova Izabrana djela sadrže njegove najznačajnije novele, humoreske, satire, eseje, feljtone, polemike, autobiografsko-memoarske tekstove te djela za djecu i mlade. Izbor tekstova napravio je Mario Kolar, koji je napisati i preglednu studiju o cjelokupnom Kolarovu stvaralaštvu te pregled njegova životopisa, a priredio je i izbor izdanja Kolarovih djela te izbor iz literature o njegovu životu i djelu. Ovim popratnim tekstovima predstavilo se novo čitanje Kolarova stvaralaštva, koje već dugo čeka na suvremenu reinterpretaciju. Uz poštivanje najviših tekstoloških načela, knjiga je popraćena i rječnikom te tumačem imena i izraza. Urednik knjige je Božidar Petrač.
U maloj dvorani Vatroslava Lisinskog 28. listopada održana je Glavna skupština Matice hrvatske. Skupštinu su uz 148 zastupnika s pravom glasa iz svih ogranaka Matice hrvatske uveličali gosti – ministar znanosti i obrazovanja RH Radovan Fuchs, rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše rektor HKS-a Željko Tanjić, Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, Darko Majstorović i Davor Posilović, predsjednik i zamjenik predsjednika Strukovne udruge kriminalista.
U pozdravnom govoru ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs rekao je kako Matica hrvatska od 1842. aktivno promiče nacionalni kulturni identitet što je danas u globalnom svijetu aktualno i posebno važno u domovini i izvan nje. Upravo je okupljanje oko hrvatskog identiteta nit vodilja djelovanja i svih ostalih aktivnosti, pa i ne čudi da je Matica hrvatska u nekoliko navrata pokušala ukazati na činjenicu potrebe reguliranja uporabe hrvatskog jezika zakonskim aktom, a tu je inicijativu Vlada na kraju i prihvatila. Prijedlog Nacrta zakona dorađen je prema propisima pravnih akata u Republici Hrvatskoj, a ministar je podsjetio i na činjenicu kako većina zemalja u EU, ali i nekih drugih, uporabu svog službenog jezika određuje zakonom ili propisima. Također je ponovio da cilj Zakona nije sankcionirati, već educirati i istaknuti dragocjenu vrijednost jezika kao instrumenta kojim se izražava identitet, povijest i kultura naroda. Iskazao je zahvalu svima koji su sudjelovali u javnom savjetovanju u kolovozu na koje su pristigla 323 komentara. Svi su prihvaćeni ili djelomično prihvaćeni i doprinijeli su unaprjeđenju i jasnoći propisa koji je Vlada prije nekoliko dana uputila u prvo čitanje u Hrvatskom saboru. Ministar Fuchs zahvalio je Matici hrvatskoj na ovoj, kako je kazao, povijesnoj inicijativi što se tiče hrvatskog jezika te je dodao kako MZO, Ministarstvo kulture i medija i Matica hrvatska imaju kvalitetnu i plodnu suradnju u nizu projekata.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić iskazao je zadovoljstvo sudjelovanjem na skupštini te između ostalog naglasio da je najstarije i najveće sveučilište bitan i ključan partner Matici hrvatskoj jer su većina Matičinih članova alumni Sveučilišta. Upravo je Sveučilište u Zagrebu bilo partner Matici hrvatskoj u kreiranju inačice Zakona o hrvatskom jeziku, a veliku podršku tim Matičinim aktivnostima pružio je i Rektorski zbor. Naglasio je ako u društvu treba nešto mijenjati ili uputiti na nužne promjene, to treba činiti akademska zajednica, otvoreno i neovisno, jer se jedino tako štiti i unaprjeđuje društvo u cjelini. Zato i postoje javni sustavi, poput akademskih institucija, zaključio je rektor Lakušić.
Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran u svom se govoru osvrnuo na dosadašnji dio mandata na čelu najstarije hrvatske kulturne ustanove istaknuvši najvažnije projekte i aktivnosti pokrenute u protekle dvije godine. Zahvalio je na potpori HAZU i Rektorskom zboru, kao i onoj ključnoj, predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića. „Zahvalnost dugujemo i ministru Radovanu Fuchsu i ministrici Nini Obuljen Koržinek koji su i osobno stali iza ovoga Zakona te ga sa svojim službama razradili i pripremili za javnu raspravu, a potom i za saborsku proceduru, tako da su sačuvali suštinu Matičina prijedloga“, rekao je Miro Gavran. „Jedinu primjedbu koju kao predsjednik Matice hrvatske, kao i većina matičara i nadalje imam je da bi za provedbu Zakona bilo dobro da je sjedište Vijeća za hrvatski jezik ili u Matici hrvatskoj, ili u HAZU ili u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, kako bi se izbjegli neželjeni prijepori koje postoje u jezikoslovnoj zajednici, naglasio je predsjednik Matice hrvatske. U pregledu aktivnosti u prošloj godini istaknuo je da se broj događanja u Središnjici povećao za tri stotine posto u odnosu na prethodnu, a za četiri stotine posto uvećala se nazočnost u medijima.
Uz redovna izvješća gospodarskog tajnika Ivice Nuića o radu MH za 2022. i planu rada MH za 2024, prihvaćeno je Izvješće Nadzornoga odbora i Časnoga suda, Financijsko izvješće MH za 2022. i prijedlog Financijskog plana MH za 2024. Gospodarski tajnik Ivica Nuić osvrnuo se na poslovanje u protekloj godini uz bolji unutarnji ustroj, urednije financijsko poslovanje, pokrenut proces digitalne transformacije, kao i na planove za obnovu krova Palače MH u idućoj godini.
U umjetničkom dijelu programa nastupile su umjetnica Zrinka Posavec uz pratnju Ambrozija Puškarića na gitari te kantautorica i glumica Elis Lovrić, a dodijeljena su i odličja i nagrade. Najviše odličje Matice hrvatske Janko Drašković dodijeljeno je Josipu Muselimoviću, Nives Opačić i Stjepanu Sučiću. Nagrada Zaslužnik Matice hrvatske za očuvanje hrvatskoga identiteta dodijeljena članovima Radne skupine za izradu Zakona o hrvatskom jeziku: Stjepanu Damjanoviću, Mariju Grčeviću (voditelj Radne skupine), Augustu Kovačecu, Mislavu Ježiću i Tomislavu Stojanovu.
Na Glavnoj skupštini Matice hrvatske dodijeljeno je sedamnaest zlatnih i dvanaest srebrnih povelja te Nagrada Matice hrvatske Ivan Kukuljević Sakcinski za najbolje djelo objavljeno u ograncima. Ove je godine Kukuljević pripao Ogranku Matice hrvatske u Petrinji za knjigu Darije Alujević Mila Wod – Prva hrvatska kiparica.
Dobitnici zlatnih i srebrnih povelja Matice hrvatske
Zlatne povelje dodijeljene su: za strip zbirku Radovana Devlića Huljice – A život posta lijep (OMH u Bizovcu), za časopis Kotorski zbornik: Časopis za promociju kulturne, povijesne i prirodne baštine Boke kotorske (OMH u Boki kotorskoj). Tri zlatne povelje primio je Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu za knjige: Stoljeće bolnice u Čakovcu 1922. – 2022. (Mirna Ladašić Turk i Zoran Turk), Rječnik govora Kotoribe, Jučer je bilo sutra (Ana Jauk i Đuro Blažeka), Odabrane pjesme (Zvonko Kovač); OMH u Čitluku dodijeljena je zlatna povelja za knjigu Jure (Ivanova) Rupčića HARDOMILJE – prošlost, ljudi i običaji; OMH u Dubrovniku za knjigu Slavice Stojan Na početku bijaše hrid: Ilustrirana povijest Dubrovnika; OMH u Gospiću za knjiguAne LemićSela i stanovi na Velebitu: Svjedočanstva života od nastanka do nestanka (II. dopunjeno izdanje);OMH u Grudama i OMH u Širokom Brijegu za zbornik Čuvar, zaštitnik i anđeo knjige; OMH u Jastrebarskom za knjiguNine Škrabea i Zvonimira KufrinaJaskanski kraj u slici i riječi; OMH u Kutini za časopis Moslavačko zrcalo – 50 godina Ogranka Matice hrvatske u Kutini Godište 6, br. 1-2. 2022.; OMH u Osijeku za časopisKnjiževna revija God. 62.,Br. 3-4, 2022.; OMH u Petrinji za knjigu Domagoja Vukovića Ponovno nastajanje grada; OMH u Sisku za knjigu Waltera Friedricha Otta Muze i božanski izvor pjevanja i kazivanja (prev. Kristijan Gradečak); OMH u Slatini za zbornik radova Mirko Jirsak i Slatina; OMH u Svetoj Nedelji za knjigu Gabriela Uspera Madrigali concertati; OMH u Zaprešiću za knjiguStanka ŠpoljarićaDrago Jančić (monografija).
Srebrne povelje dodijeljene su: OMH u Bjelovaru za knjigu Željka Karaule Bjelovar i Hrvatska u srcu. Željko Sabol pjesnik, likovni kritičar, proljećar, leksikograf; OMH u Čitluku za knjiguTihomira Prusine i Jure BeljeVinogradarstvo i vinarstvo Brotnja; OMH u Grudama za godišnjakMatica hrvatska Grude Susreti Br. 16, 2022.; OMH u Karlovcu za knjigu Rudolfa Strohala Hrvatskih narodnih pripovijedaka knjiga II.:Narodne pripovijetke iz grada Karlovca, sela Lokava, Delnica i trgovišta Vrbovskoga (pretisak); OMH u Kloštar Ivaniću za zbornik radovaPogled u prošlost – 920 godina povijesti Otoka Ivanicha; OMH u Mostaru za knjigu Zdravke Mile Marijanović Zlatne riječi; OMH u Ogulinu za knjigu Milana Hanžeka Zulejka Historijska tragedija u tri čina (četiri slike); OMH u Samoboru za knjigu Gordana Črpića i Branimira Dorotića Dobro jutro, dobri ljudi! (II. prošireno izdanje); OMH u Slavonskom Kobašu za knjigu Antonije Wurzberg Zvat će se Aron; OMH u Tomislavgradu za knjigu Mije Tokića Breme te tvoje nosi; OMH u Virovitici za knjigu Natalije Bajer Svakodnevno Zbirka kratkih priča; OMH u Zadru za knjigu Teodore Vigato i Ivice Vigato Silbenske kulturološke teme I.
